Katarina je priznala da joj je teško zbog gubitka brata i roditelja, ali još teže podnosi spoznaju da njezina kći neće odrastati uz bližu obitelj. „Ja sam njoj sve, zato sam i došla tu“, kroz suze je rekla i dodala da je došla da mogu skupa voziti role, bicikle, skakati i ići na kupanje, a ne da njezina kći ide, a ona ostane u automobilu… Otkrila je da joj se više nije dalo nigdje ići, pozivala je sve da dođu kod nje jer joj je i bilo i fizički teško i nije imala što obući. Nije nikada bila depresivna, nego nezadovoljna.