Vrištao sam od boli, a ono što mi je stalno prolazilo kroz glavu bilo je pitanje kako ću živjeti bez noge, to je bila zastrašujuća pomisao. Najviše sam se brinuo o tome kako ću se moći igrati sa svojom djecom. Vrisci od boli pretvarali su se u suze tuge – prisjeća se Josef Švirloch, 44-godišnji Slov…