“Izborane pjesme” nose podnaslov “Pjesme, šan(k)sone, soneti i šonete”, i čine vrlo kratku i svedenu knjigu Jurasovih izabranih pjesama. On je među onim blaženim i posvećenim pjesnicima, kakvih nema mnogo i koji se u južnoslavenskim književnostima mogu lako i nabrojati (otprve to su: Ivan Slamnig, Luko Paljetak, Duško Trifunović, Branislav Petrović, Matija Bećković), kojima riječi kao da se same od sebe slažu u stihove, a rime im, kakve god i koje god bile, djeluju prirodno, kao da je rimovanje prirodna funkcija jezika. Takve se pjesnike često i olako podcijeni, pa im se višak njihova dara i umijeća u odnosu na ostale ispostavlja kao mana i nedostatak.