Oh, kako je sirotinja bešćutna… tako se zove Tadijanovićeva sarkastična pjesma iz 1933. koju je napisao u zagrebačkoj Runjaninovoj ulici, kod željezničke pruge. U njoj opisuje gradsku sirotinju koja se okuplja ne tako daleko – a opet svjetovima udaljeno od te njegove ulice – oko Zdenca života, kod kazališta. Tamo se peru, svađaju, psuju… i tako “bešćutni” ni ne primjećuju blaženi osmijeh nekog gospodina koji pokraj njih hrani golubove – a ne ljude – uvjeren da čini bogougodno djelo.