Lisinski je u srijedu bio drukčiji. Dvorana u kojoj je Gabi Novak desetljećima pjevala ovoga se puta ispunila tišinom i zahvalnošću. Umjesto koncerta, okupljeni su došli reći hvala za pjesme koje su obilježile generacije i za toplinu kojom ih je darivala. Na pozornici na kojoj smo je navikli gledati, stajali su prijatelji i kolege. Govorili su o njezinoj skromnosti, o snazi njezina glasa i jednostavnosti koja ju je činila posebnom. Velike riječi nisu bile potrebne, osjećaj u dvorani govorio je sve