U teškim vremenima ratova devedesetih, Ljubiša Samardžić pokazao je svoju ljudsku veličinu. Odbio je dopustiti da mu sin bude mobiliziran i poslan u rat “protiv dojučerašnjih susjeda i prijatelja”, ostajući častan i dosljedan svojim uvjerenjima. Tijekom najtežih godina održavao je kontakte s kolegama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, poput redatelja Branka Bauera i Ivana Hetricha